|
Filtracija vode
Filtracija vode je osnovna operacija čiji je cilj da iz
vode ukloni sve mehaničke čestice dispergovane u njoj.
Način filtracije se bira prema vrsti i veličini
dispergovanih čestica. Uglavnom se koriste različita
kućišta filtera sa odgovarajućim filter ulošcima raznih
poroziteta, a postoji čitava paleta poluautomatskih i
automatskih filtera, koji se mogu ispirati tokom rada,
te nema diskontinuiteta u radu zbog zamene ili čišćenja
filter uložaka. Kod jače zaprljanih voda mogu se
koristiti klasični peščani filtri sa višeslojnom
silikatnom ispunom različite granulacije. Najefikasnija
je metoda
REVERZNE OSMOZE
kombinovana sa odredjenim predfiltracionim koracima.
Deferizacija vode
U mnogim slučajevima kod voda sa većim sadržajem gvožđa
postoji potreba da se njegova količina svede na minimum.
Kod vode za piće povećani sadržaj gvožđa daje vrlo
neprijatan ukus vodi, a takođe se u njoj stvara smeđi
talog istaloženog fero-hidroksida, koji u cevovodima
može stvoriti i ozbiljne mikrobiološke probleme. U
mnogim proizvodnim procesima, naročito u tekstilnoj,
papirnoj i prehrambenoj industriji sadržaj gvožđa se
takođe mora svesti na minimum.
Deferizatori su uređaji koji se sastoje od kolone
punjene specijalnom katalitičkom-filtarskom masom, koja
katalitički prevodi gvožđe iz rastvorne forme u
nerastvornu i taloži ga na sebi. Istaloženo gvožđe se
povremeno izbacuju iz uređaja jednostavnim
protivstrujnim pranjem, što uz visoku efikasnost
rezultuje niskim eksploatacionim troškovima.
Dehlorinacija i dezodoracija vode
Radi održavanja mikrobiološke ispravnosti vode za piće,
voda se pre distribucije u gradsku vodovodnu instalaciju
obavezno hloriše i to određenim viškom hlora (rezidualni
hlor), kako bi joj se održala naknadna sterilnost.
Upravo ovaj višak hlora može vrlo neugodno delovati na
organoleptičke osobine vode za piće (miris i ukus), a u
kontaktu sa organskim supstancama može graditi za ljude
veoma opasna jedinjenja (neka od njih su i kancerogena).
Za dehlorisanje vode danas se isključivo koriste filteri
sa aktivnim ugljem. Pod dezodoracijom vode podrazumeva
se popravka kvaliteta vode, tj. uklanjanje iz vode
supstanci koje joj mogu davati loš ukus, miris, a u
nekim slučajevima i boju. U ovakvim slučajevima se
takođe koriste filteri sa aktivnim ugljem, koji kao
veoma jak adsorbens, vezuje na sebe ove materije. Nakon
iscrpljivanja adsorpcionih sposobnosti aktivnog uglja on
se zamenjuje novim.
Najčešće se koriste za dehlorisanje i dezodoraciju vode
za piće, kao i u prehrambenim tehnologijama koje koriste
vodu iz vodovodne mreže.
Omekšavanje vode
Danas se omekšavanje vode često
koriste jonoizmenjivački filteri, koji se sastoje od
jonoizmenjivačke kolone punjene određenom količinom
jonoizmenjivačke mase koja vezuje na sebe jone kalcijuma
i magnezijuma, a zamenjuje ih jonom natrijuma, čime se
uklanja tvrdoća vode. Kada se masa zasiti, propuštanjem
određene količine rastvora kuhinjske soli (NaCl) ona se
ponovo prevodi u aktivnu formu i ponovo je spremna za
omekšavanje određene količine vode. Omekšivači se
koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka,
kod različitih grejnih i rashladnih sistema, kod raznih
postupaka pranja ambalaže, u bolnicama, kasarnama,
hotelima za pranje veša, kao i svim slučajevima u kojima
smeta povećana tvrdoća vode.
Dekarbonizacija vode
Dekarbonizacija vode je postupak kojim se iz vode
uklanja karbonantna tvrdoća. Radi se o jonoizmenjivačkom
uređaju punjenom specijalnom slabo-kiselom
jonoizmenjivačkom masom, koja na sebe vezuje jone
kalcijuma i magnezijuma iz soli karbonantne tvrdoće i
zamenjuje ih jonom vodonika. Tako umesto soli
karbonantne tvrdoće nastaje ekvivalentna količina
ugljene kiseline koja se, ako smeta, može odvazdušiti.
Soli nekarbonatne tvrdoće pri tome prolaze neizmenjene.
Jonoizmenjivačka masa se nakon iscrpljivanja svog
kapaciteta regeneriše propuštanjem rastvora slabe sone
kiseline (HCl), posle čega je ponovo spremna za rad.
Zbog problema koje soli karbonantne tvrdoće izazivaju u
proizvodnji gaziranih osvežavajućih napitaka (otežano
gaziranje, smanjenje kiselosti zbog reakcije sa voćnim
kiselinama, smanjenje slasti zbog reakcije sa šećerima i
nastajanjima kalcijum saharata, pojava zamućenja zbog
reakcije sa pektinima itd.) dekarbonizacija je idealna
priprema vode pri proizvodnji gaziranih osvežavajućih
napitaka ako u vodi preovladava karbonantna tvrdoća, a
što je najčešće slučaj.
Denitratizacija
Sadržaj nitrata iznad dozvoljenih granica, osim izuzetno
štetnog dejstva na ljudsko zdravlje, najčešće je znak
zagađenja vode organskim supstancama koje mogu biti i
fekalnog porekla. Za uklanjanje nitrata proizvode se
uređaji na bazi specijalnih jon-selektivnih
jonoizmenjivačkih masa kojima se nitratni jon konvertuje
u neškodljivi hloridni jon. Nakon zasićenja
denitratizatori se periodično regenerišu rastvorom
kuhinjske soli.
Uklanjanje organskih supstanci
Najčešće se prisustvo organskih supstanci u većim
količinama pokazuje kroz primetno obojenje vode. Kod
dubokih bunara najčešće se radi o humusnim materijama,
dok kod površinskih voda i plitkih bunara prisustvo
organskih supstanci ukazuje na mogućnost fekalnog
zagađenja vode. Za uklanjanje organskih supstanci iz
vode proizvode se uređaji na bazi specijalnih ispuna za
uklanjanje organskih materija (skavendžeri). Nakon
zasićenja ispune, ista se regeneriše smešom kuhinjske
soli i kaustične sode.
Demineralizacija vode
Često se za potrebe medicinskih, farmaceutskih,
laboratorijskih, kozmetičkih ili drugih tehnoloških
potreba, zahteva u hemijskom smislu apsolutno čista
voda, oslobođena svih rastvorenih soli. Takva voda se
dobija postupkom demineralizacije. Demineralizator je
uređaj koji se u zavisnosti od kvaliteta napojne vode,
sastoji od dve ili više serijskih spojenih
jonoizmenjivačkih kolona sa različitim ispunama.
Prolaskom vode kroz ovaj sistem voda se oslobađa svih
rastvorenih soli. Jonoizmenjivačke mase u ovim kolonama
se regenerišu rastvorima sone kiseline (HCl) i natrijum
hidroksida (NaOH).
UV
sterilizacija voda
Pored hemijskog kvaliteta vode, često se za neke
tehnološke potrebe postavlja i zahtev apsolutne
sterilnosti vode. To je najčešće slučaj u prehrambenoj
industriji gde voda većim delom ulazi u sastav nekog
proizvoda, ili npr. u raznim kozmetičkim ili
medicinsko-farmaceutskim zahtevima. Metoda sterilizacije
UV sterilizatorima je izvanredno efikasna, jer praktično
momentalno uništava gljivice, alge, kvasce, bakterije i
viruse. Bazira se na osvetljavanju vode UV lampom
smeštenom u kvarcnoj epruveti koju opstrujava voda u
tanjem sloju. Eksploatacioni troškovi su veoma mali i
svode se na periodično čišćenje kvarcnog stakla, kao i
na godišnju zamenu UV lampi. Za pravilan rad UV
sterilizatora mora se obezbediti maksimalna
transparencija (prozirnost) vode, što se postiže
određenim predtretmanom. (REVERZNA OSMOZA)
|