|

|
Postoji i druga strana price o vodi i hloru..
Kada se vratimo sa treninga ili trčanja,
ne samo da smo žedni
već se kupamo ili tuširamo.
Naučeni smo da je
čistoca pola zdravlja,
i zaista je tako, kada se
za kupanje koristi
čista
voda.
Kada koristimo hlorisanu vodu, tuširanje
može biti drastično
manje zdravo nego što
predpostavljamo. Gasovi su po pravilu manje
rastvorljivi u vrućoj
vodi, a kada se voda zagreva hlor isparava u
vazduh. Ponekad dok se tušramo
možemo osetiti miris
hlora, dok on "beži"
iz vode.. U skučenim
kupatilima
ili tuškabinama,
pogotovo onima sa lošom
ventilacijom, koncentracija hlora u vazduhu koji
udišemo raste. Fabrički
prag za hlor u vodi je oko 3.5 PPM (mg/L), pa
kada možemo da osetimo
njegov miris koncentracija u vazduhu je daleko
iznad toga. Opasna koncentracija za
desetominutno izlaganje je odprilike 600 PPM pa
se predpostavlja da redovno tuširanje
vrućom vodom može
biti rizik po zdravlje. Hlor izaziva
pulmonarni edem, i moguće
je da redovno izlaganje hlor-gasu,
čak i pri manjim
dozama - kao sto je normalno tuširanje,
može smanjiti
kapacitet razmene kiseonika u plućima.
Ovo može biti kritični
faktor za sportiste i ostale kada su u
pitanju srčane
smetnje.
Takođe, treba imati u
vidu i našu kožu..
Ona je važna zaštitna
barijera našeg tela.
Kada se tuširamo
hlorisanom vodom, izlažemo
našu kožu
relativno velikoj količini
rastvorenog hlora. Tako inhaliran hlor se
prenosi direktno u naš
krvotok. Zapravo, izlaganje hloru jednim tuširanjem
je jednako celokupnom dnevnom unosu hlora
putem konzumiranja te iste vode. Korišćenje
filtrirane vode za kuvanje i piće
je samo pola rešenja.
Osim toga, jedan deo hlora reaguje sa uljima u
koži i stvara hlorna
jedinjenja koje naše
telo apsorbuje. Veoma je verovatno, uzimajući
u obzir jaka oksidaciona svojstva hlora, da
redovno izlaganje hlorisanoj vodi pomaže
proces starenja kože,
slično kao preterano
izlaganje suncu. Takođe,
hlor može poboljšati
razarajući efekat
UV radijacije ubrzavajući
proces propadanja ćelije.
Apsorbciona svojstva kože
variraju u odnosu na pojedine delove tela.
Epiderm ruku predstavlja relativno jaku barijeru
u odnosu na druge delove tela, kao sto je koža
glave, čelo, abdomen,
predeli u i oko ušiju,
ispod pazuha, i genitalije. Procenjuje se da je
upijanje kože u
predelu genitalija 100% u odnosu na 8,56% kada
su u pitanju šake.
|
|